Kako sam došla do prostora

U Istri se kuća gradila po suncu i po vjetru. Znalo se gdje ide kuhinja i zašto prozor ne gleda na tu stranu. To nisu bila pravila iz knjige, nego iz iskustva ljudi koji su u toj kući proveli zimu.

Dugo sam radila posao u kojem se izgled računao više od svega ostaloga. Nakon ozljede sam morala stati i preurediti i dan i dom. Kad sam se vratila, prostor sam gledala drukčije: ne kako izgleda na fotografiji, nego kako se u njemu diše u ponedjeljak ujutro.

Majka sam, pa znam da dom mora izdržati i dan koji ne ide po planu. Zato preporuke pišem tako da se mogu izvesti u fazama, bez selidbe i bez rušenja.

Učila sam feng shui kao metodu, a ne kao vjerovanje. Zanima me ono što se može izmjeriti i vidjeti: orijentacija, proporcija, svjetlo, put kojim se prolazi kroz prostor.

Radim s ljudima koji osjećaju da nešto u prostoru ne stoji na mjestu, a ne znaju odakle bi počeli. Najdraža mi je rečenica koju čujem na kraju: „ovo sam ja”.